Nastanak i povijest Hrvatske abecede

Prvu abecedu ili alfabet izumili su Feničani, stanovnici istočnog Sredozemlja, oko 1000. pr. Kr. Za razliku od piktograma, koji su prikazivali ideje, alfabet je bilježio pojedine zvukove iz riječi.

Abeceda

Hrvatska abeceda nazvana je još i hrvatska latinica (posebno prilagođeno latinično pismo namjenjeno za pisanje hrvatskog jezika) te gajica po njezinome reformatoru Ljudevitu Gaju. Po uzoru na češku latinicu Ljudevit Gaj je u hrvatsku latinicu uvrstio slova C, S, Z i Č, Š, Ž. Preuzeo je također iz češkog Ň te slovačkog Ľ koja su kasnije zamijenjena sa NJ i LJ. Pored toga je uvidio glas za posebno slovo Ǧ koje je kasnije zamjenjeno u DŽ po uzoru na poljski. Češko slovo Ť Gaj je još na početku zamjenio sa TJ no malo kasnije je namijesto toga počeo rabiti slovo Ć. Umijesto češkoga Ď koje je Gaj prepoznao kao slovo između DJ i GJ, još godine 1892. zamjenjuje za slovo Đ koje se također i danas rabi u hrvatskoj abecedi.